Fotogalerije

IN MEMORIAM



Čovjek s koje god strane ga promatrali, o njemu razmišljali, govorili, koliko ga god poznavali ili koliko god nam se činilo da ga poznajemo jest tajna, otajstvo. I pred tom tajnom uvijek moramo imati onu dozu poštovanja, razumijevanja, respekta i ljubavi onako kako je to činio i od nas tražio sam Sin Čovječji – Isus (usp. Mt 25,40). Svaki čovjek je dar, svako poznanstvo je dar, svaki život je dar. I kao što je čovjek dar i otajstvo, tako je i život dar i otajstvo. Bog pojedine ljude šalje na naš životni put i u naše živote, uto sam sigurna, s nekim razlogom, s nekim zadatkom. I svaki taj susret je dar. Život piše komedije i tragedije, ali teško je čitati čovjeka jer čovjek je tajna vrijedan divljenja i poštovanja. Svaki čovjek, poradi Utjelovljenja Bogočovjeka, ima neupitno i nepovredivo dostojanstvo.

I odnosi s ljudima nas uče kakvi bismo morali ili kakvi ne bismo morali biti. I kao što kaže, možda mnogima već poznata izrjeka: „ljudi zrače, od nekih oboliš, a neki te izliječe. Neke smo trebali sresti ranije, a neke nikada“. Ili kao što je govorila Svetica iz Kalkute: Neki ljudi uđu u tvoj život kao blagoslov, a neki kao lekcija!“

U svakom slučaju u nepune dvije godine poznanstva i suradnje s iznenada preminulim gospodinom Draženom Posavec mogu reći kako je u naš život, u život zajednice sestara milosrdnica u Lužnici gosp. Dražen ušao i kao blagoslov i kao lekcija.

Kao blagoslov jer smo doista u svakom danu i susretu i pomoći koju nam je, u ove dvije godine, neumorno pružao upoznali njegovu brigu i podršku našoj zajednici, našem apostolatu i radu. Nikada nije previše pričao, ali se često blago smijao i prodornim pogledom bi nam dao do znanja da će ono što smo se dogovorili ili ga zamolili biti i načinjeno. A kad god smo ga zamolili da sudjeluje i pomogne u našim programima u Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor-Lužnica, pa bilo to zgodno ili nezgodno, uvijek je našao vremena, strpljenja i ljubavi za pomoć. Doista je, kad se sada dok ga više nema osvrnem i prisjetim susreta s njim, bio blagoslov našoj zajednici. Blagoslov dobrote, spremnosti, strpljenja, raspoloživosti, blagosti i poštenja. Da, blagosti, jer nikad ga nismo vidjeli ljuta, mrka, neraspoložena. Poštenja, a to je danas doista rijetka vrlina, jer mogao si mu povjeriti sve ključeve i centra i samostana bezbrižno, jer ako u kuću nije donio nije iz nje ništa ni otuđio.

Gospodin Draž, kako smo ga zvali, može nam poslužiti i kao lekcija.

Više zapravo kao poučno štivo koje ti daje poticaj da je blaženije činiti dobro, davati negoli primati. Ili kao što je sveta Majka Terezija znala reći: “Svatko tko ti se približi neka ode od tebe bolji i sretniji!” Takav je bio i gospodin Draž.

Stoga, u svoje ime kao ravnateljica naše Ustanove te u ime svih sestara u Lužnici želim od srca Vama gospodine Posavec reći jedno veliko HVALA. Neka Vam Gospodin u svom beskrajnom milosrđu za svu dobrotu uzvrati stostruko – zajedništvom sa svetima svojim.

A nama kojima još slijedi prijeći put od „gnijezda do zvijezda“, „neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti. A dok imamo vremena, činimo dobro svima!“ (Gal 6,9-10).


S. Stjepanka Stanić, ravnateljica

Nalazite se u kategoriji:
Fotogalerije