Dvorac Lužnica

Dvorac je Lužnica jednokatni, poput mnogih drugih u Hrvatskom Zagorju, a prema izvorima vjerojatno je nastao na položaju nekadašnjeg kaštela. Strukturalna je zasebnost toga dvorca iznimna, jer ističe se taj arhitektonski pothvat ugaonim kulama. Cilindričnog oblika, postavljene na vanjskim uglovima, te su kule zapravo barokna obrada renesansnog motiva. Dakle, naslijeđe su graditeljske tradicije. No, njihova namijena nije obrambena, ne predstavljaju zahvat nalik utvrdi, niti nadzor ulaza, već su izravno namijenjene stanovanju, te su prije svega izraženi sastojak osebujne scenografije.

Zasebnost je dvorca u Lužnici uočljiva i u prisutnosti središnjih i kutnih istaka vanjskih pročelja. Taj rizalit ističe se upečatljivom veličinom potpuno u suglasju s ostalim elementima građe dvorca. Pritom je nužno razmotriti i razlike rizalita u odnosu sa cjelinom dvorca. Ako u većem dijelu prvog kata dvorca primjećujemo primjerene prozore pravokutnog oblika, prozori rizalita znatno su veći, sukladni sa samim istakom izduženijeg i profinjenog oblika, polukružnih gornjih završetaka. I dekoracija je tog dijela raskošnija, iako se i ostatak izvanjske građe dvorca odlikuje bogatstvom fasadne dekoracije. I upravo istaci pročelja svjedoče o nerazlučivoj prožetosti vanjskog i unutarnjeg dijela arhitektonske strukture, jer rizalit u vanjskom volumenu naznačuje strukturalnu važnost glavne dvorane prostorno otvorene i prema jugu, kao i prema sjevernoj, dvorišnoj strani.

Posve je lako uočljivo da su pročelja obrađena plastično, no izražena je i razlika prizemlja i kata. Ako je prizemlje rustično, prije svega da bi se naglasila raznovrstnost dvaju površina, na prvom katu u poljima ispod lučnih vijenaca natprozornika smješteni su figuralni reljefni ukrasi. Poprsja su to ljudskih likova, podjednako i muških i ženskih koji u izvedbi sežu i do karikaturalnosti.

Važnost pročelja u sklopu dvorca Lužnica naglašena je i balkonima s obiju strana. Ograda je balkona od kovanoga željeza, a čini se da je i njena datacija nešto kasnija, jer sadrži inicijale Levina Raucha, a zanimljivo je primjetiti da je balkon unutrašnjeg dvorišta veći, ali manje raskošan od balkona okrenutog otvorenom prostoru.

Nužno je spomenuti i razmjerno neuspjele pregradnje u unutrašnjim kutovima dvorišne strane, pregradnje neogotičkog stila koje nisu izvorne, već ih smještamo duboko u 19. st. Tako izvanjska građa dvorca u Lužnici večinom iskazuje očite odrednice baroknog stila, označnice koje odraz nalaze i u samoj njegovoj unutrašnjosti.

Kako je posrijedi jednokatna građevina, potrebno je napomenuti da su prizemlje i podrum bili namijenjeni posluzi i gospodarskim potrebama, dok je prvi kat bio namijenjen višim društvenim slojevima. Upravo zbog toga već u svodovima hodnika primjećujemo i razliku u izvedbi. Svodovi su prizemlja šturi, nema ukrašavanja njihove izvedbe, dok u svodovima prvog kata uočavamo i slikovne naznake. I ta dva namjenom odvojena prostora povezuje središnje stubište smješteno u predvorju, na čijoj rezbarenoj vertikali pronalazimo i vjerojatnu godinu izvedbe 1791. , a valja istaknuti ogradu stubišta na prvom katu, ogradu upečatljive izvedbe.

Hodnici su smješteni uz unutrašnju stranu dvorca, a uz njih nalaze se sobe, pravokutnog oblika prostorija, zanimljivih oblih svodova. Već je oblikovanjem pročelja istaknuta glavna dvorana smještena u samoj središnjoj osi dvorca. Nažalost, izvorni je namještaj uglavnom izgubljen u žrvnju protoka vremena, pa možemo pobrojati tek kaljeve peći što datiraju iz druge polovice 19. stoljeća, kamenu balustradu stubišta, te četiri ugrađena ormara u glavnoj dvorani. Nastanak tih ormara smještamo u razdoblje kasnog baroka, a ističu se rezbarenim vratima, kao i ukrasima na dovratnicima s florealnim motivima. Možemo spomenuti i podatak da ugrađene ormare pored dvorca u Lužnici, nalazimo tek u dvorcu u Gornjoj Bistri.

Za razliku od mnogih dvoraca Hrvatskog Zagorja u kojima kapela zauzima prostor što povezuje obje etaže, kapela Svetog Križa u ovom dvorcu nalazi se samo na katu. Profinjene je izvedbe i kasnobaroknog, dakle rokoko inventara. Datacija je središnje kapele znatno kasnija i nužno je naglasiti da je nastala u ranijoj prenamjeni dvorca.

Autor teksta: Tomislav Čegir

Lužnica

Bez ikakvih poteškoća možemo ustvrditi da su barokni dvorci Hrvatskog Zagorja, pa tako i Lužnica izgrađen krajem 18. st., nastali pod izravnim utjecajem srednjeeuropskog, poglavito austrijskog baroka. Dakako, nije posrijedi bilo tek oponašanje uzora, već složena prilagodba izvornih arhitektonskih obilježja zemljopisnim uvjetima zagorskog okružja, kao i gospodarskim i društvenim uvjetima Hrvatske u razdoblju prestanka neprestane opasnosti turskih prodora.

Dvorac Lužnicu zasigurno uvrštavamo u skupinu istovrsnih trokrilnih dvoraca. Porijeklo takvog tipa arhitekture pronalazimo u renesansnom četverokrilnom dvorcu. U graditeljstvu trokrilnih dvoraca dokida se zatvorenost građevine prema izvanjskom prostoru, te se stvara višekrilna arhitektonska struktura, raznolikih dimenzija, što osim središnjeg obuhvaća i dva bočna krila, obličja nalik slovu U. Takav je dvorac jednom stranom izraženo otvoren spram perivoja i samog krajobraza.

I upravo u površnoj usporedbi ovog dvorca s nekim od arhitektonskih ostvarenja istog tipa možemo ustanoviti i njegove strukturalne zasebnosti. Tako je, primjerice, nedvojbena ispravnost tvrdnje da tek nešto ranije tijekom 18. st. sagrađen dvorac u Gornjoj Bistri predstavlja najznačajniji pothvat u povijesti barokne arhitekture Hrvatskog Zagorja. Međutim, već u tlocrtu možemo uočiti razlike u odnosu spram Lužnici, jer taj je dvorac strukturom nalik potkovi. Iako trokrilni, dužinom, pa i završecima bočnih krila iskazuje svojevrsno zaklanjanje prema okruženju, djelomično izdvajanje unutrašnjeg dvorišta i raskošne arhitekture od pogleda. Dvorac je u Lužnici strukturom tlocrta znatno kraćih bočnih krila nalik otvorenom slovu U, ne očituje potrebu za skrivanjem od pogleda i njegova je otvorenost posvemašnja. Otvorenu ritmičnost tlocrta možemo postaviti i u odnos s dvorcem u Popovcu, dvorcem izraženog odnosa s okružjem, čiji tlocrt ipak još daje naznake o izvedenosti iz renesansnog modela.

Autor teksta: Tomislav Čegir

Rat i poraće

Drugi svjetski rat se, naravno, osjećao i u Lužnici. Sestre su neprekidno morale dvorac i okolicu braniti od prolazečih vojski, ali, istini za volju, ni od jedne nisu trpile maltretiranja. Ratnih se godina živjelo skućeno i skromno. Nedostajalo je radne snage i ogromno zemljište časne nisu mogle obrađivati same. Naravno da su zbog toga trpjele i kuće koje su namirnice dobijale iz Lužnice.

Završetak rata je donio nove nevolje. Svakom je poznato kako su komunističke vlasti gledale na katoličku crkvu. Ogromni djelovi zemljišta su sestrama oduzeti u orgijanju nacionalizacije, a ostavljen im je samo najuži pojas oko samog dvorca u kojem je zemlja najnekvalitetnija i najneplodnija. Osim toga, veliki broj sestara je ostao bez posla u bolnicama, školama i praktično svugdje gdje su do 1945. radile. Može se bez pretjerivanja reći da im je u pitanje došla gola egzistencija. Uz siromaštvo umirujuće sigurno nisu djelovala ni smaknuća svećenika ili montirani proces zagrebačkog nadbiskupa blaženog Alojzija Viktora Stepinca. Ipak, sestre nisu klonule duhom. Uhvatile su se u koštac s novonastalom situacijom i uz Božju pomoć opstale. Zanimljivo je da i u tim teškim godinama druge i komunističke Jugoslavije broj novih zvanja praktično nije opadao. Dolazak demokracije i uspostavu neovisne i samostalne države Hrvatske sestre su, samo se po sebi razumije dočekale s uzdahom olakšanja. Danas Lužnica, nastavlja tradiciju ali na jedan posve novi i humani način.

Marijin dvor, Lužnica je mjesto u koji ste svi dobro došli.

Autor teksta: Zaviša Kačić-Alesić

Dobrotvorna i prosvjetna djelatnost

U skladu s karizmom svoga osnivača sv. Vinka, sestre nisu dvorac i okolicu koristile samo u gospodarsko-ekonomske svrhe. Lužnica je bila poprište i neposrednog dobrotvornog i prosvjetnog rada. Svakog su dana siromasi kucali na vrata samostana i uvijek dobijali obrok, a u slučaju potrebe i prema mogućnostima i komade odjeće i obuće. Djecu iz okolice koju su sestre pripremale za Sakramenat prve svete pričesti uvijek bi u jutro tog svečanog dana dočekao obilni svečani doručak. Sušne 1935. godine, zbog velike nestašice hrane je u Hrvatskoj organizirano zbrinjavanje djece, posebice iz krških krajeva. Od siječnja do kolovoza 1936. je u Lužnici boravilo dvadeset i sedmero mališana. O brizi sestara najbolje svjedoči svekoliki veliki napredak djece koja su im bila povjerena. Djeci je osigurano i prvopričesničko odjelo. Na rastanku sa setrama su mališani plakali iako su se vraćali svojim obiteljima.

1940. godine je u Lužnici otvorena i Ženska gospodarsko-domaćinska škola. Zbog nadolazećeg ratnog vihora škola nije dugo mogla raditi, ali nije ostala bez uočljivih korisnih posljedica za žene iz okolice.

Autor teksta: Zaviša Kačić-Alesić

“Marijin dvor”

Samo je po sebi razumljivo da se sudbina dvorca naglavce preokrenula kada su njegove vlasnice postale časne sestre. Simbolično je bilo i to što one nisu kupile inventar pa su Rauchovi svoje stvari odnjeli sa sobom. Njihov je luksuzni namještaj zamjenio daleko skromniji i tako je jedan dvorac postao samostan. Od tada on nosi naziv «Marijin Dvor» prvenstveno stoga što se u njemu od početka nalazi kapelica posvećena Majci Božjoj, ali ga se i među sestrama najčešće i dalje naziva jednostavno Lužnica.

Vrlo često se u kontekstu Lužnice čuje i pitanje: «Što će časnim sestrama dvorac?». Zaista, zašto su zapravo sestre kupile jedan dvorac i to ne bilo kakav? Zašto baš Lužnica?

Prvenstveno zato što je taj dvorac uključivao i ogroman zemljoposjed. Naime, u doba kada su časne kupovale dvorac, a bilo je to teško vrijeme velikosrpske hegemonije u prvoj Jugoslaviji, sestre nisu imale riješen mirovinski status. S obzirom da je broj sestara gotovo neprekidno rastao počeo je postajati problem i smještaj i zbrinjavanje sve večeg broja umirovljenih sestara. Jednim udarcem je ubijeno više muha. Starije su sestre dobile smještaj, a čitava Družba mogućnost bavljenja poljoprivredom i stočarstvom. Tako je samostan prehranjivao sam sebe i još značajno pomagao i matičnu kuću u Zagrebu i siromašne bolesnike iz bolnice Sestara milosrdnica u Vinogradskoj ulici, također u Zagrebu. Naposlijetku, Lužnica je postala najidealnije mjesto za odmor sestara. U tišini posjeda najbolje se prikupljala snaga za nove napore, a sestre studentice su je rado birale kao mjesto pripreme za ispite.

Posla je bilo previše da bi ga sestre mogle obavljati same. Zaposleni su i stalni, a gotovo uvijek je bilo posla i za sezonske radnike. Posjed je zaista bio velik; 71 jutro oranica, 7 jutara vrta, 80 jutara livade, 89 jutara šume i tek 23 jutra neplodnog tla.

Autor teksta: Zaviša Kačić-Alesić

Dvorac i Duhovni centar nalaze se u 8 ha velikom engleskom perivoju s jezerom, šumarcima, šetnicama (2,5 km) koje pružaju mogućnost šetnje i razgovora.

Brojne klupe, stolovi i sjenice razmješteni u parku omogućuju trenutke mira, opuštenosti i tišine potrebne za meditaciju na duhovnim obnovama.

Dvorac, kao spomenik kulture prve kategorije, i brižno njegovani park privlače brojne posjetitelje. Mogući su organizirani posjeti i razgledavanje dvorca uz prethodnu najavu za školsku djecu, udruge i razne grupe.

Tri velike i četiri male natkrivene sjenice sa stolovima i prostrani park omogućuju organiziranje raznih programa za djecu i odrasle (nastava u prirodi, radionice, piknik, druženje…)

Park

Dvorac je Lužnica u prvoj trečini 19. st. gotovo obujmljen perivojem, vrtnom arhitekturom koja prema navodima Mladena Obada Šćitarocija “prati razvoj u Europi, osobito susjednim zemljama” ali izvedbe u potpunosti prilagođene razvojnim uvjetima podneblja. Daljnji se navodi nužno pridržavaju Šćitarocijeve klasifikacije. Pejzažna su obiljelja perivoja u Lužnici bliža engleskom vrtu. Razmjerno je većih površina s nizom nepravilnih staza, dok uz sam dvorac uočavamo i manje parterne vrtove, odnosno gredice sa šišanim grmljem ili cvijećem. Perivoj je to brežuljkastih područja, izravno povezan s već postojećom šumom, čime ga uvrštavamo među najbrojnije u Hrvatskom Zagorju. U izravnom je odnosu spram dvorca, jer se dvorac nalazi unutar perivoja, a kako je namjena dvorca bila između ostalog i gospodarska proizvodnja potrebno je napomenuti da su perivoj i dvorac odvojeni od samog gospodarstva. Od značajnih obilježja možemo istaknuti i jezero smješteno u maloj udolini nedaleko prostoru otvorene strane dvorca.

Bez pogovora možmo ustanoviti izražjnost dvorca u Lužici, dvorca nastalog krajem 18. st. , okružnog tek nekoliko desetljeć kasnijim perivojom. Arhitektonskim se obilježima taj dvorac uvršava u skupinu od dvadesetak istoznačih baroknih dvoraca tog razdoblja i podneblja. Moža bi ga nepravedno bilo postaviti u sam izvedbeni vrh te skupine, upravo zbog toga šo se gotovo svaki od naznačnih dvoraca izdvaja vlastitim osobenim obilježima. No, njegova je funkcionalnost neupitna, a neupitne su i naznake raskoši Položjem je postignuta i iznimna dojmljivost. Iako ga u dolasku od potpunijeg prvotnog pogleda zakriva visoki drvored, u samom se prilazu otkriva i slojevita struktura u kojoj je dvorišoj strani suprotstavljena strana otvorena perivoju i nezakrivenom pogledu. Počtne razlike vanjskih značjki u strukturalnom poimanju postaju nerazlučvi dio cjeline građe dvorca. A ta je nerazlučivost višeslojna i u sagledavanju unutrašnjih prostora, razmjernom i potpuno primjerenom odrazu vanjskog. Iako se većina povjesničara umjetnosti slaže da su glavna arhitektonska obilježja ovog dvorca ugaone kule koje predstavljaju baroknu interpretaciju naslijeđa renesanse, te rizalit što vanjskim arhitektonskim naglascima svjedoči o važnosti unutrašnjeg, nesumnjivo možemo ustvrditi da dvorac u Lužnici, kao i njegovo suglasje s perivojem posjetitelju sklonom istraživanju nude mogućnost istinske pustolovine u razotkrivanju slojevitosti detalja i sveukupne građe od kojih se u ovom tekstu nalaze tek temeljne naznake.

Autor teksta: Tomislav Čegir

Šuma

Na brežuljku sjeverno od dvorca Lužnica, udaljena svega pet-deset minuta hoda od ulaza u Centar nalazi se lužnička šuma. Šuma je bila integralni dio nekadašnjeg imanja Lužnica, a dolaskom komunizma i ona je nasilno oduzeta te je postala državno vlasništvo. U lipnju 2007. godine u procesu povrata imovine vraćena je sestrama. U međuvremenu su njome upravljale Hrvatske šume tako da je šuma očuvana, zdrava i dobro održavana, a danas sestre u upravljanju šumom vodi svojim znanjem, iskustvom i stručnošću ing. Davorin Kapec, nekadašnji državni inspektor za šume.

Površina šume je 35 hektara, bogata je biljnim i životinjskim vrstama, a od drveća prevladavaju hrast, grab i bukva. O tome više možete pročitati u članku ing. Kapeca.

Vlastita šuma veliki je dar i velika radost našem Centru koji želi uz ostale programe raditi i na ekološkoj edukaciji i djece i odraslih.

Blizina šume, njeno bogatstvo i prohodnost veliki su izvor i znanja i nadahnuća svima koji budu sudjelovali u Lužničkim programima i to ne samo ekološkim.

Jer, u šumi se uvijek može pročitati brojne poruke koje je u nju upisao Stvoritelj, u njoj se može naći odmor, u njoj se može naći mir, uvijek neko mjesto i neki povod za meditaciju. U njoj se može rasti i učiti. Vjerujem da ćete se nakon nekog od naših seminara koji će se odvijati, između ostalog šumi i sami uvjeriti u to.

Zato – dobro nam došli u Lužnicu i njenu prekrasnu obližnju šumu!

Autor teksta: s. Berislava Grabovac

Šume hrasta lužnjaka u Lužnici

To je jedna od najvrednijih sastojina u Zagrebačkoj županiji i Gradu Zagrebu. Prostire se u nizinskom pojasu i donjom granicom naslanja se na sastojine poljskog jasena i crne johe, a gornjom na brežuljkasti pojas kojeg karakteriziraju šume hrasta kitnjaka. Sastojine su fitocenološki razlučene u dvije zajednice opisane pod nazivima šuma hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli – Querceto roboris) i šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom (Genisto elatae – Querceto roboris).Stanišni se uvjeti i struktura tih dviju zajednica razlikuju, pa stoga valja paziti kod pomlađivanja i njege jer se ti postupci znatno razlikuju.

Tipične sastojine hrasta lužnjaka uspijevaju u dvije vrste mikroreljefa riječnih dolina Save na mikrouzvisinama , gredama i mikroudubinama, tzv. nizama. Na gredama nalazi se svježe stanište koje se odlikuje dovoljnom ali ne prevelikom količinom vlage u tlu. U nizama nalazi se vlažno stanište u kojem je vode uvijek u izobilju, ali ne u tolikoj količini da dođe do zabarivanja.

Tipična mješovita šuma hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli – Quercetum roboris typicum) u fitocenološkom je smislu vrlo jasno izražena zajednica koja se u svim slojevima odlikuje značajnim sastavnicama. S najvećom stalnosti javljaju se u šumi u sloju glavnih vrsta drveća OBIČNI GRAB (Carpinus betulus) i HRAST LUŽNJAK (Quercus robur), a mnogo rjeđe dolazi i KLEN (Acer campestre), MALOLISNA LIPA (Tilia cordata), SREBRNOLISNA LIPA (Tilia tomentosa), DIVLJA KRUŠKA (Pyrus piraster) i POLJSKI JASEN (Fraxinus angustifolia). Najznačajniji edifikator u sloju drveća je hrast lužnjak, a subedifikator je obični grab.

Fenološki ritam šuma ovdje se ogleda u tome što u ovisnosti o vremenskim prilikama , koncem ožujka ili početkom travnja obični grab počne prvi listati, a nakon njega listaju klen, lipa, glogovi, a tek najkasnije hrast lužnjak. Proljetni aspekt u sloju prizemnog rašća čine: Galathus nivalis, Anemone ranunculoides, Anermone nemorosa, Ranunculus ficaria, Viola silvestris, Lathraea squamaria, Oxalis acetosella, Lathyrus vernus, Veronica montana, Veronica chamaedrys, Euphorbia amygdaloides i dr.Kulminaciju vegetacijskog razvoja postiže ta zajednica u lipnju kada je u njoj sve živo i bujno. Kasnije se taj razvojni ritam postupno smanjuje i negdje u listopadu potpuno prestaje.

Sloj drveća pokriva 90 -100 % površine s izrazito razvijenom glavnom i sporednom etažom.

Sloj grmlja je dosta slabo razvijen te pokriva 2-10 % površine a tvore ga: glogovi, klen, obična kurika, divlja kruška, pazdrijen, svib i dr.

Autor teksta: Davorin Kapec, dipl. ing. šum.

Šuma hrasta lužnjaka i običnog graba s bukvom

U gornjoj Posavini na aluvijalnim mikrouzvisinama i gredama gdje se bukva zadržala još iz subboreala, kad se spustila vrlo nisko u ravnicu na staništa hrasta lužnjaka izvan dohvata poplavnih voda rijeke Save sada se rasprostrla lužnjakovo-grabova šuma s bukvom.

Odlikuje se svojim osebujnim flornim sastavom koji čovjeka osvježuje i oslobađa one jednoličnosti koju osjeća kod čistih sastojina.

Tu se pojavljuje u sloju drveća kao glavna vrsta HRAST LUŽNJAK (Quercus robur), BUKVA (Fagus silvatica) i OBIČNI GRAB (Carpinus betulus), a mnogo rjeđe KLEN (Acer campestre)

Sloj grmlja nije osobito razvijen, a tvore ga lijeska (Corylus avellana), svib (Cornus sanguinea), likovac (Daphne mezereum), obična kurika (Evonymus europaea), klen (Acer campestre) i glogovi (Crategus sp.) i dr.

Po svom sastavu u sloju prizemnog rašća ta se šuma znatno razlikuje od tipične šume lužnjaka i običnog graba i zato je izdvojena u posebnu subasocijaciju na osnovu slijedećih diferencijalnih vrsta :

Fagus silvatica, Mercurialis perennis, Cardamine bulbifera,Cardamine trifolia, Allium ursinum, Luzula pilosa, Mainthemum bifolium, Anemone hepatica, Ruscus aculeatus, Rubus hirtus, Staphylea pinnata i dr. Te biljke kao i velik broj svojstvenih vrsta iz reda Fagetalia nedvojbeno pokazuju da se radi o potpuno novoj subasocijaciji unutar lužnjakovo-grabovih šuma u Hrvatskoj.

U sloju prizemnog rašća osim navedenih diferencijalnih vrsta najčešće su još i ove vrste:

Mycelis muralis, Asperula odorata, Asarum europaeum, Carex silvatica, Geum urbanum, Sanicula europaea, Lathyrus vernus, Anemone nemorosa, Arum maculatum, i dr.

Svaka sastojina pa tako i ove ranije spomenute sastojine hrasta lužnjaka iznikle pored dvorca Lužnica na predjelima Veliki Vrh u Limbušu i Trebljenica, tijekom svojeg životnog razdoblja prolaze kroz različite razvojne stadije. Razvojni stadiji nose karakteristična obilježja, koja se mogu prepoznati i objasniti, što je vrlo važno pri uzgojnim radovima i na njezi u sastojini. Svaki razvojni stadij praćen je odgovarajućim uzgojnim radovima na njezi , te je važno prepoznati i objasniti svaki razvojni stadij kroz koji prolaze sastojine hrasta lužnjaka od stvaranja do smrti tijekom ophodnje.

Klasifikacija razvojnih stadija koja se upotrebljavaju u Hrvatskoj za lužnjaka i ostale vrste drveća nastala je u Katedri za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Matić 1989). Po toj klasifikaciji razlikujemo ove razvojne stadije:

• ponik, pomladak (mlađi i stariji), mladik (mlađi i stariji), mlada, srednjodobna ,starija i stara sastojina.
• Koljik, letvik, stadij stupovlja i stadij pilanske oblovine (ako promatramo s gospodarskog stajališta

Ove šume su uređene po gospodarskim jedinicama i podijeljene na odjele i odsjeke. Odjeli imaju oblik kvadrata ili pravokutnika. Unutar odjela izlučuju se odsjeci. Oni su najniže jedinice gospodarenja i u pravilu to su ustvari šumske sastojine.

Cilj je gospodarenja u šumama hrasta lužnjaka uz obavezno osiguranje stabilnosti i raznolikosti ekosustava da se postignu što vredniji sortimenti u što većoj količini. To su furnirski trupci fine kvalitete, koji se mogu postići u proizvodnom procesu duljem od 120 godina.

S druge pak strane hrast lužnjak što je deblji, to je vredniji; njegova vrijednost raste sa kubusom njegova prsnog promjera. To je vrsta drveća dugog vijeka, te može doživjeti i preko tisuću godina. Zato ga treba čuvati i proučavati.

Gospodarenje šumskim sastojinama je umijeće u kombinaciji sa ljubavi koje krasi rijetke pojedince predodređene opredjeljenjem još prije rođenja i obogaćene iskustvom, praksom i stručnim znanjem. Zahtjevno je zvanje i traži velika odricanja, žrtvovanje, vjernost, beskrajnu upornost i potpunu predanost tijekom cijeloga života.

Autor teksta: Davorin Kapec, dipl. ing. šum.

Dvorac Lužnica je najvjerojatnije građen  sredinom 18. stoljeća u stilu kasnog baroka.  Najstariji pisani dokument o dvorcu potječe  iz 1761. godine i vezan je uz posvetu grofovske kapele u kojoj se i danas čuva.

Prvi vlasnik imanja Lužnice bila je plemićka obitelj Čikulini porijeklom iz Italije koja se u Hrvatskoj pojavljuje  krajem 16. stoljeća.

U 18. stoljeću lužnički je posjed, nakon brojnih dioba i parnica među plemićima, pripao moćnoj plemićkoj obitelji baruna Raucha i postao njihovo glavno sjedište.

Obitelj Rauch njemačkog je porijekla koja u Hrvatsku dolazi polovicom 17. stoljeća. Tu se rodio i umro  nagodbeni  ban Levin Rauch  a brojni članovi plemićke obitelji obnašali su  uz bansku i visoke državničke službe.

Nakon smrti posljednjeg vlasnika dvorca, baruna Geize Raucha, dvorac su zajedno s pripadajućim zemljištem kupile sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga od udovice Ane Rauch 1925. godine u svrhu smještaja te odmarališta za stare i bolesne sestre. Tijekom godina osnovna se namjena dvorca dopunjala različitim dobrotvornim, odgojnim i obrazovnim sadržajima – otvoren je dječji vrtić, domaćinska škola, održavani su satovi sviranja i pjevanja i sl.

Veliko poljoprivredno dobro uokolo dvorca, obrađivano marljivim rukama sestara, dugi je niz godina hranom snabdijevalo siromašne bolesnike bolnice sestara milosrdnica u Vinogradskoj, kao i matični samostan te konvikt siromašnih učenica u Frankopanskoj ulici u Zagrebu. Karitativna djelatnost Lužnice bila je upečatljiva po brizi za brojne siromahe i siromašnu djecu koja su u njoj i na dulje vrijeme pronalazila svoj dom.

Neposredno u blizini dvorca, na mjestu nekadašnjih gospodarskih zgrada, sagrađen je novi stambeni objekt. Dio zgrade namijenjen je za samostan sestara milosrdnica, a drugi dio služi za smještaj gostiju, sudionika različitih duhovnih i edukativnih programa u Duhovno-obrazovnom centru „Marijin dvor“. Ova zgrada samo je prateći objekt vezan uz dvorac, koji mu omogućuje da i dalje živi te u današnje vrijeme bude mjesto okupljanja, obnove i susreta na jedan novi način.

Dvorac Lužnica, donedavno dom starijih i bolesnih sestara, danas obnovljen i prilagođen novim sadržajima, čeka svoje posjetitelje pružajući im ugođaj starine. Raznim programima progovara o veličini Božjih djela, o Božjoj brizi za čovjeka, o smislu života i, danas toliko zanemarenim, pravim vrednotama.

Zbog nježne ljubavi sestara milosrdnica prema Majci Božjoj, dvorac Lužnica je 1928. godine dobio naziv „Marijin dvor“ te će pod tim nazivom djelovati i kao duhovno-obrazovni centar.

Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor, Lužnica, ustanova je za obrazovanje odraslih i jedinstvena po svojoj strukturi u hrvatskoj Crkvi. Vode je sestre milosrdnice.

Osim organiziranja vlastitih programa Centar nudi svoje prostorije i usluge svim zainteresiranima koji žele organizirati duhovne ili edukativne programe za svoje članove i korisnike – zajednicama, udrugama, skupinama, organizacijama, poduzećima…

Postoji mogućnost organiziranja konferencija, stručnih seminara i savjetovanja.

Ciljevi i zadaće Duhovno-obrazovnog centra, Marijin dvor, Lužnica

Glavni cilj prenamjene dvorca Lužnica u duhovno-obrazovni centar nikao je iz trajno življene karizme Osnivača ove ustanove – Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, kojoj je temeljna svrha prepoznati Isusa Krista u osobi svakog čovjeka i služiti mu vršenjem djela milosrdne ljubavi, te tako izlaziti ususret aktualnim potrebama Crkve i svijeta.

Po želji našega utemeljitelja sv. Vinka Paulskoga, te u skladu s odredbama naših Konstitucija i s pozivom Crkve na novu evangelizaciju, mi se posvećujemo radu na čovjekovu duhovnom, prosvjetnom i kulturnom rastu želeći time pridonijeti cjelovitom oblikovanju osobe i kao pojedinca i kao društvene zajednice (usp.Konst.čl.134.,VC br.97). Otvaranjem ovoga duhovno-obrazovnog centra stvoreni su preduvjeti za takvo naše djelovanje u suvremenim prilikama.

Jedan od prvih ciljeva Duhovno-obrazovnog centra Marijin dvor, Lužnica jest pomoći čovjeku da se tu susretne s Bogom, sa samim sobom i svojim bližnjima i da se u njemu probude nove snage za kvalitetniju kulturu življenja u svijetu današnjice.

Onima koji vjeruju, Lužnica će svojim duhovnim programima potpomagati u produbljivanju njihove vjere, u preispitivanju vlastitih životnih stavova, te ustrajnom opredjeljivanju za Isusa Krista, koji je Put, Istina i Život.

Lužnica će svoj prostor i svoje programe nuditi i onima koji još ne vide svoj cilj u Isusu Kristu ali traže put, istinu, traže svoj smisao. U suvremenom svijetu tržišta, tehnologije, suprostavljenih političkih nazora, velike trke za naoružanjem, rastućeg terorizma i opće nesigurnosti, čovjek se sve više osjeća otuđenim i beznadnim. Lužnica će biti velika «učionica» nade koja svakoga na njegov neponovljiv način vodi konačnom ispunjenju svih težni – Isusu Kristu.

Veoma važan cilj koji smo imale na umu gradeći ovaj centar bio je izaći u susret današnjem čovjeku u njegovoj potrebi za mjestom gdje se može povući iz svoje svakodnevice da bi se s njom što jasnije suočio i okrijepljen novom snagom u nju ponovo vratio.

Jedan od važnih ciljeva Lužnice je pridonijeti razvitku čovjekove svijesti o ljepoti i značenju zajedništva, te poboljšati kvalitetu života i djelovanja naših zajednica – obiteljskih, suradničkih, crkvenih, nacionalnih – a time i cjelokupne ljudske zajednice.

Cilj nam je, kao što je već spomenuto, odgovoriti na goruću potrebu današnjeg čovjeka za programima koji će poticati cjelovit razvoj njegove osobnosti u svim njenim dimenzijama: duhovnoj, emocionalnoj, iskustvenoj, društvenoj, intelektualnoj, kreativnoj …Samo čovjek cjelovite osobnosti može djelovati u društvu cjelovito, može sagledati svijet s različitih gledišta, te odgovorno unositi u njega promjene koje će biti stvaralačke, uravnotežene i koje će pridonijeti cjelovitosti društva i svijeta u kojem živimo.

U viziji stvaranja Duhovno-obrazovnog centra u Lužnici imale smo posebno pred očima uzvišeni dar koji smo tu primile, dar naše povijesne i duhovne baštine. Osjećamo svetim zadatkom taj dar očuvati, oplemeniti, proširiti i davati ga onima koji to žele.

Povijesno-kulturni spomenik visoke spomeničke vrijednosti – barokni dvorac Lužnica, dragocjeni je biser koji želimo sačuvati ali tako da ga na jedan nov način stavimo u službu suvremenog čovjeka, ne oduzimajući pritom ništa od njegove blistave ljepote i od zanimljivosti njegove priče o vremenima davnim i prestalim.

Nekadašnji naraštaji naših sestara koje obitavahu u dvorcu ostavili su nam međutim baštinu koja je vrjednija od samog dvorca – baštinu molitve, života posvećenog Bogu, života i rada s narodom i za narod i u njegovim lijepim i u njegovim teškim trenucima.

I jedna i druga baština obvezuju nas i podsjećaju na našu odgovornost, te potiču da se čuvajući taj dar oslanjamo uvijek na Božju pomoć.

U svaki od spomenutih ciljeva ugrađena su četiri «stupa», četiri područja naših programa: duhovni, društveni, kulturni i ekološki, koji obuhvaćaju čovjeka u njegovoj duhovnoj i osobnoj dimenziji, u njegovim odnosima prema društvu u kojem živi i koje gradi, u kulturi u kojoj se stvaralački izražava ili je sudionik stvaralaštva drugih, u ekologiji koja ga dovodi u stav poštovanja prema veličanstvenim djelima Božjim i u stav odgovornosti za ovaj naš planet i za one kojima će on sutra biti zajednički dom.

U pripremi svakoga našeg seminara i susreta imat ćemo u vidu svaki od navedenih ciljeva, jer oni jedan drugog uključuju, dopunjuju, prožimaju. Ipak, svakim seminarom dominirat će jedno područje, jedan «stup», koji će mu davati ton, usmjeravati ga i davati mu jasnoću, a ostala će mu područja biti tek prateća podrška, obogaćenje, dopuna, osvježenje. Naime, jedan program vodio bi nas izoliranoj viziji određene teme, problema, ili pitanja, a znamo da tek u kontekstu cjelovite slike svijeta, on dobiva pravu vrijednost. Tek imajući u vidu cjelovitu sliku svijeta, kao i njegove pojedinačne izazove i probleme, možemo u njemu učiniti i nešto dobro, lijepo i istinito.

Obnova dvorca i građenje Centra

Da bi ostvarile prenamjenu dvorca Lužnica u duhovno-obrazovni centar, sestre su morale poduzeti čitav niz vrlo zahtjevnih građevinskih i restauratorskih radova. Najprije su uz pomoć njemačke organizacije Renovabis izgradile novi stambeni objekt, koji je svojim manjim dijelom poslužio za smještaj sestara preseljenih iz dvorca, a većim će dijelom biti smještajni prostor sudionika seminara i ostalih programa koji će se u Centru događati.

U samome dvorcu izvršena su mnogobrojna restauratorska istraživanja, obnove i sanacije. Uz pomoć Ministarstva kulture, a najvećim dijelom iz vlastitih sredstava, u cijelosti je obnovljeno krovište dvorca. Izvršena je i temeljita sanacija pukotina u cijelom zdanju. Obnovljene su elektroinstalacije, centralno grijanje, dovod plina i vode, unutarnja i vanjska drenaža, te kanalizacija. Izvedeni su i soboslikarski radovi te izmjena podova.Veliki podrum s više prostorija potpuno je uređen i zajedno sa svojom prostranom dvoranom pripremljen za konferencije, večernja druženja i rekreativne programe. Time je jedan od deset nejvrjednijih dvoraca sjeverozapadne Hrvatske sačuvan od sigurnog propadanja.

Uokolo dvorca pomno je uređen veliki perivoj s jezerom, vraćene su povijesne šetnice (više od 2 km duge) i postavljeni paviljoni. Da bi se omogućio bolji i ljepši pristup dvorcu, sjeverno je dvorište opločeno i urešeno cvjetnom rondelom, a za ugodnije trenutke odmora i večernju meditaciju s južne je strane dvorca pripremljena malena terasa s pogledom na jezero.

Što Duhovno-obrazovni centar, Marijin dvor, Lužnica čini posebnim?

• Izuzetna ljepota 8 hektara velikog perivoja koji okružuje barokni dvorac Lužnicu s malenim jezerom, šumarcima i mnogobrojnim šetnicama (dužine više od dva i pol km) čini boravak u Lužnici nezaboravnim i drugačijim od uobičajene svagdašnjice.
• Doživljaj mira i opuštenosti koji nude prostorije dvorca Lužnica upotpunjene mirnim ambijentom okolne prirode, pruža našim gostima mogućnost dubokog poniranja u ono bitno u čovjeku, podupire njihov duhovni i osobni razvoj, produbljuje međuljudsku komunikaciju i potiče na kreativnost.
• Samostanska zajednica sestara milosrnica koja vodi djelatnost Centra, svojom molitvom prati sve koji u njega dolaze a svojom gostoljubivošću i dobrotom nastoji živjeti poslanje koje joj je povjerio njezin osnivač sv.Vinko Paulski.
• Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor, Lužnica raspolaže sa oko 56 uredno opremljenih jednokrevetnih soba sa sanitarnim čvorom, kao i sa 8 seminarskih prostorija odgovarajuće opremljenih za različite oblike rada (od ? – ? m ) te prostorijom za meditaciju i osobni razgovor u samom dvorcu. U neposrednoj blizini centra nalazi se parkiralište za goste sa oko 50 besplatnih parkirnih mjesta.
• U našoj kuhinji najvećim dijelom nudimo domaću hranu – proizvod našeg domaćinstva i vrta koji s ljubavlju obrađuju marne ruke sestara.
• Atraktivni okvirni program koji uključuje radionice i razne slobodne aktivnosti predviđa trenutke za odmor i opuštanje te potiče zdravu kreativnost i otkrivanje vlastitih talenata za plodno stvaralaštvo.
• Prisutnost sakralnog prostora u najljepšem dijelu dvorca Lužnica pruža mogućnost osobne meditacije, molitve i tihog susreta s Bogom i samim sobom što dovodi do lakšeg rješavanja mnogih životnih problema.
• Prostrani podrum dvorca Lužnica svojim izgledom i dahom starine pruža izvanredni ugođaj za večernje druženje i ugodne razgovore uz ponudu napitaka za osvježenje.
• Duhovno-obrazovni centar surađuje s mnogim duhovnim, obrazovnim i socijalnim ustanovama te će za svoje predavače pozivati osobe s puno znanja, iskustva i predanosti tematici koju obrađuje seminar.
• Centar posjeduje u neposrednoj blizini i vlastitu šumu površine 35 hektara što je dodatno obogaćenje našim programima, posebno onima s ekološkom i pedagoškom tematikom.
• Cilj naših programa jest da se dogodi susret na svim razinama: s Bogom, sobom samim i s drugim i da se probude nove snage za kvalitetniju kulturu življenja u svijetu današnjice.
• Blizina Zagreba, zračne luke Pleso te autoceste Zagreb – Krapina koja povezuje Lužnicu s cijelom Hrvatskom kao i s Europom čini je vrlo prikladnim mjestom susreta za ljude iz svih krajeva domovine i Europe
• Nudi redovito vlastite programe otvorene javnosti, ali istovremeno pruža i uvjete (smještaj, hranu, prostorije, tehičku podršku) gostima za njihove programe u poticajnom i ugodnom okruženju za koje također nudi mogućnost dodatnih sadržaja u slobodno vrijeme. ( molitveni program, meditacije)

Povodom otvaranja Centra

Dragi posjetitelji dvorca Lužnice i našega Duhovno-obrazovnog centra Marijin dvor!

Radosne smo što Vam možemo objaviti dugo očekivanu vijest da naš Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor, Lužnica otvara uskoro svoja vrata pozivajući u ime Isusa Krista sve umorne i opterećene, da ovdje, u susretu s Njim koji odmara, krijepi i liječi sve životne rane, pronađu ponovo smisao i radost života.

Za početak, u ovoj brošuri nudimo tromjesečni program Centra, koji istom započinje svoje djelovanje.

Ljubitelji prirode i mirnog okoliša imat će mogućnost uživati u šetnji našim perivojem s jezerom ili se odmarati u sjenicama razmještenim u parku, a ljubitelji kulturnih starina upoznavati će ljepotu baroknog dvorca i sadržaje koje nam on nudi.

Oni kojima više odgovara aktivnost, druženje i razgovor moći će se uključiti u organizirani rad u skupinama, u raznovrsne tematske i kreativne radionice ili u prijateljske šetnje perivojem koji je svojim stazama, jezerom i šumarcima pravi izazov.

Naše jutarnje i večernje meditacije i molitve, koje ćemo redovito pripremati za svoje posjetitelje, bit će uz ostale programe, naše najvažnije ponude. One će biti naš navještaj i proslava Isusa Krista i svima koji žeđaju za Bogom i žele rasti u vjeri, pružat će mogućnost napajati se iz zdenca Riječi Božje i snažiti se za istinsko svjedočenje vjere u današnjem svijetu. Trenutke sabranosti i tihog razgovora s Bogom pružat će sestarska kapelica u novoj zgradi i kapelica u dvorcu.

U večernjim druženjima i prijateljskim razgovorima u podrumskim prostorijama dvorca moći ćete podijeliti svoja životna iskustva s osobama koje su možda prošle isti životni put i oslonjene na Boga stekle snagu za nove borbe. A možda ćete steći i nove prijatelje za buduća druženja?

U našoj brošuri koja sada izlazi prvi put naići ćete zacijelo na niz nejasnoća i nedorečenosti. Bit će nam zato od velike pomoći svaka Vaša dobronamjerna primjedba, prijedlog i stručni savjet, kojima možemo unaprijediti djelovanje Centra, kako bismo idućih godina svim našim posjetiteljima i korisnicima programa mogli pružiti bogatije sadržaje i ugodniji boravak u našem Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor.

Unaprijed Vam srdačno zahvaljujemo!

Svečanost blagoslova i otvorenja Duhovno-obrazovnog centra Marijin dvor održat će se u subotu, 13. listopada 2007. godine u 15 sati, u dvorcu Lužnica, a započet će sv. Misom koju će predvoditi uzoriti kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup.

Idućeg dana, u nedjelju 14. listopada 2007. g., održat će se po prvi put Dan otvorenih vrata, na što Vas od srca pozivam.To će biti prilika za razgledavanje Centra i mogućnost otvorenog razgovora kako zajednički poboljšati njegov rad.

U ime sestara milosrdnica, svojih suradnica i suradnika želim Vam iskrenu dobrodošlicu u naš Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor!

Vaša s. Miroslava Bradica, ravnateljica