Patnja se ne može nazvati trpljenjem ako se u njoj događa raščlamba mislena toka. Križ sazrijeva zajedno s osobnošću onoga koji prihvaća zbiljski trenutak predanja svoje volje i  pretače je u molitven vapaj i mistiku zbivanja gdje se čitavo biće usredotočuje samo na Boga i njegovu volju.

Ave crux spes unica! Sveci poput  svete Lujze znali su svoje čovještvo živjeti  i umirati zajedno s njim. Njen primjer svjedoči nam pristupačnost ovovremenitosti, poticaj zauzetosti u nadrastanju trznog i skrivenog obličja svijeta koji nastoji zauzeti i usredotočiti stvorenja u priličnost manipulativnih stvari koje u zbilji nemaju svoju vrijednost, a ni svoj iskreni cilj. Lujza je znala predstaviti Boga služeći se isto tako stvarima što ih nudi svijet, ali nikad nije zaboravila posvetiti ih u iskreno djelo služenja za Boga i bližnjeg;  za  svoga brata čovjeka. Neka nam ona bude primjer kako se otvarati i darovati svijetu i pokazati mu da sa svime što nam služi ima za svrhu u činu dobra i nasljedovanja, a ne izmicanja i oplijenjenja.

s. N. N.

Maditaciju o križu, nadahnutu životom Majke Lujze možete preuzeti u Power Pointu u našoj rubrici Download zona.

Božić.

I opet dolazi

neprimjetno, tiho

i na svoj jedinstveni način

uvlači se na mala i zaboravljena vrata

našeg srca…

To može samo Bog.

Bog koji zna što je ljudska patnja i bol.

Bog koji ne prezire pale, siromašne i bogate.

Bog koji kao malo svjetlo ulazi u srce, rasvjetljuje ga i grije.

Božić – Bog rođen za nas u liku djeteta

da bi ga mogli prihvatiti, voljeti i s Njime rasti.

Božić – očitovanje Stvoriteljeve Ljubavi prema svakom čovjeku.

Božić – Ljubav rođena za nas.

Toplina u srcu.

Božić

- Netko tko nas voli unatoč svemu.

Zlatna jesen i sunčan dan.

Prolazim parkom i pade mi na dlan list žut.

Dođe mi kao dar,

posljednji njegov put.

Gledam ga i sjetih se kako je pupao, jačao i rastao,

kako je izdržao sve oluje ovoga ljeta.

I sad, sav žut, pade na moj put.

I kao da mi šapće: “Dao sam sve od sebe

- odlazim na počinak u posve nov život”.

Bože, svatko je od nas jedan list što odlazi u vječnost.

Šaren, crven ili žut.

Primi nas, Gospodine, na svoj dlan.

Sigurna sam, neće nas povrijediti zaborav.

Tvoja Ljubav kroza sva vremena jest radosni trenutak sadašnjosti

- spokoj i sigurnost na Tvome dlanu.

Kad čovjek vjeruje i preda se Božjem vodstvu i prijateljstvu,

u njegovoj nutrini nastaje pjesma.

Nadahnuće su mu zvuci

što do njegovog srca dopiru iz vječnosti.

Počinje se mijenjati.

Pjesma mu postaje ljepša,

ne zato što je sposobniji

već zato što je dozvolio Bogu

pjevati umjesto njega.

Ta On je Glazbenik najvišeg ranga.

Čovječe, dozvoli Bogu da On bude pjesma tvoga srca.